Razaranje vlastitih zelja i nadanja.
Nije problem u samoci
problem je kada se covjek navikne na nju
i prigrli je kao najrodjenijeg
uvuce mu se pod kozu
i covjek je zavoli
i plasi upoznavanja drugih
zaljubljivanja
njeznosti
jer ne moze napustiti samocu
istu onu za koju je pisao
da se nikada nece naci
u njegovom rijecniku
i da nikada
NIKADA
sam u plafon gledati nece.
a sada specijalno gostovanje gosp. Semira Hodzica
***
Tesko mi je bez tebe,jer ni slutit nisam mogao da cu ostati bez tebe.Sve se desilo odjenom i sve bih sada dao da te mogu poljubit i zagrlit jos jednom.Ja iz ove situcacije ne vidim bjeg a suze iz oka padaju kao kao da negdje zure...Cini mi se da tvoj otkucaj srca osjetim,i zao mi je sto ti toliko ljubavi nisam mogao da pruzim.Mozda pravim puno gresaka i osjecam kako su mi usta teska,gutam i negovorim vise,gledam i ne vidim te vise...od tuge sam njem i sljep postao jer u srcu je i dalje tvoj trag ostao...Kad u vecernjim satima osjetis povjetarac andjele moj pomisli na mene kako te njezno u srce ljubim,jer si bili u svakom trenutku sve za mene...Veze nas toliko al sam te morao napustiti kad je naj teze...Ovo me sve cini tuznim jer venem kao list u jesen jer znam da se nemoze desiti nista novo...Izgubio sam ono sto se samo greskom moze izgubiti i sada samo imam nasu sliku svjedoka nase ljubavi...Necu te nikad vise vidjet i zato me srce steze...a nebo iznad nas suti kao i nasa zvijzeda koja nocima nasu bol sluti...Toliko sam htio da ti pruzim da te u nasem dvorcu od srece kao kraljicu sluzim.Ali te nema vise,jer smo na ovom ispitu pali...i svako pomisao na to me boli...toliko te volim da zelim da znas ako ovo ikad budes citala da te se necu nikad sjecati jer te nikada necu zaboravit ..Uvjek ces biti dio mene ,moje duse koja osjeca tvoje dodire cim vjetar pocne da puse..i koliko god vremena proslo i zivot novih stranica ispisao..tebe je u mom srcu za vjecno zapisao..
***
Postoje oni trenuci
oni dani u zivotu kada se desi
ono sto nas iscupa iz korijenja
i na vrelo sunce stavi
i u tim trenucima
nikakve rijeci utjehe
niti ohrabrenja
svoju snagu nemaju.
Tada
tisinom kazujemo sve sto reci treba
tisinom
i pogledom.
...i tako su se rasuli
po livadama prostranim
da svako sebi dom sagradi
i da jedni na druge zaborave...
Kaze mi prijatelj:
''Ne moze ona mene toliko volit'
koliko ja nju mogu ignorisati'',
i uze telefon da joj posalje poruku.
